|  Baš nekako u vrijeme kada mi se u glavi motala ideja za pisanje ove kolumne, završavao se film „Dracula“ iz 1931. godine sa brilijantnim Belom Lugosijem u glavnoj ulozi. Sjajna priča Brama Stokera, sjajno adaptirana i bez pretjerane patetike podsjetila me na vrijeme kada sam počinjao u pozorištu. Pun entuzijazma 2000. godine sam prvi put osjetio pod nogama prave pozorišne daske i ni dan danas ne mogu zaboraviti taj osjećaj.
Piše: Darjan Minov
Ispijajući kafu uz melodije i glas Tarje Turunen, razmišljam o jednoj priči o omladinskoj akciji koja je uspjela. Skupila se grupa ljudi i napravila predstavu koju je gledalo puno ljudi. I bilo im dobro. Ili ona druga priča. Skupile se dvije opštine i napravile festival mladih na kojem je bilo puno ljudi. I bilo im dobro.
Bosansko-hercegovačka javnost kao da ne primjećuje ovakve i slične zanimljive aktivnosti. Kao da se od nekud pojavio neki vampir i posisao nam osjećaj za estetiku. Andrej Nikolaidis je u jednom svom tekstu utvrdio da je san svake djevojčice sa ovih prostora danas ugraditi silikone gdje stignu, derati se i udati za ratnog zločinca. I, kada slučajno dođem u komunikaciju sa takvima i predložim da večeras odemo u pozorište jer igra neka predstava na svjetskom nivou, ta ista se sablazni jer, Bože dragi, ja volim da idem u pozorište.
Veliki broj mladih teatarskih umjetnika ne može doći do izražaja jer su teatarske kuće ili prazne ili pune jeftinih i nepotrebnih kič gluposti. Pa gdje onda smjestiti sve ono dobro što se dešava? Na ulicu. Tamo ionako provodimo 90 posto vremena.
Tačno je, postoje brojne organizacije koje se bave mladimai teatrom. Ali uvijek tu postoji onaj magnat koji preuzme monopol i ne da nikom drugom da dođe do izražaja. Imamo takvih i u Tuzli. Nekako me podsjećaju na one vampire od maloprije. Kao da se Bela Lugosi, inače sahranjen u kostimu Drakule, podigao kao i njegova životna uloga iz mrtvih, postao Nosferatu i prestrašio mlade, institucije i vlastodršce pa ni jedni, ni drugi a ni treći ništa ne rade.
Možda trebamo uzeti glogov kolac, bijeli luk i naoružati se i krenuti u boj protiv vampira i ispijanja krvi i mozga na kulturnoj sceni. Možda tako i napravimo neki pomak.
Na kraju, želim da uputim izvinjenje svim iskrenim ljubiteljime djela Bele Lugosija. I sam sam njegov poštovalac i Lugosi je ovdje isključivo radi usporedbe.
Apelujem na mlade umjetnike: organizujte se i pokrenite! Ovako nam se crno piše. |
No comments:
Post a Comment