| www.tuzla-x.net |  |
| www.tuzla-x.BA |
| Autor Darjan Minov |
| Srijeda, 29 Juli 2009 11:28 |
 O TITU, antifašizmu, četništvu, studentima,protestima i kafi...Piše: Darjan Minov Uzevši u obzir prolaznost ljudskog sjećanja za divno je čudo primjetiti kako se svakog 4. maja na Banji okupi ono malo Tuzlaka i odaju počast Josipu Brozu Titu. Još više me čudi kako se, nekoliko dana kasnije, 9. maja, okupi desetak puta više ljudi da slave Dan pobjede nad antifašizmom, a kao da nemaju pojma da su ta dva datuma suštinski povezana. Međutim, ono što me još više zabrinjava jeste rastući broj mladih Bosne i Hercegovine koji se sredinom jula svake godine okupe na Manjači i veličaju ideje četništva kao jedine prave srpske ideologije. Kao da ne znaju da je Srbima i u manjem entitetu i u većoj susjednoj nam državi dosta više i četnika i partizana i da su ljudi krenuli naprijed, u Europu. Tamo gdje je naša zemlja, bez uvrede, trebala biti prije svih. Tuzla je bila primjer svima. Uvijek i na svakom mjestu. Možda je zato upravo iz Tuzle potekla ideja o zabrani rada Ravnogorskom četničkom pokretu u Bosni i Hercegovini. I tu dolazim do moje druge boljke. Gdje su sad oni naši divni, dragi pametni mladi? Iz prostih gramatičkih razloga ne stavljam ovdje više upitnika. A trebalo bi. I uzvičnika! Budući da sam lično bio uključen u aktivnosti oko pokretanja i realizacije ove peticije, dolazio sam u susret sa našim mladima. Naravno, a gdje drugo nego na kafi nakon cjelodnevnog rada na štandu. I još da znaju kako se pravi ta kafa. Nije to, kao kod kuće. Staviš vode u džezvu, onu veliku, da prokuha. Dok čekaš da prokuha ispušiš jednu-dvije Drine. Sarajevske, naravno. Može i York. Jeftiniji je od Drine nakon akciza. Kad provri, skloniš džezvu jer zaboraviš da samelješ kafu u onom metalnom mlinu jer moramo da štedimo struju. Kad samlješ kafu, kahvu ili kavu, opet staviš vodu na ringlu jer se u međuvremenu ohladila. I opet zapališ. Nakon što se ovaj proces, u zavisnosti od eksperimentatora ponovi još koji put, zaliješ kaf/v/hvu u džezvi da još malo prokuha pa još fildžan vruće vode preko i eto ga. I, kao što reče Pušenje: „Politka je prosta stvar, kafu kad zakuvas flidzan se ostavlja“.A nije kao ona u kafiću, ubaciš filter i izađe nešto smeđe. Šta li, pitam se? Kakvu kafu čovjek pije, takva mu je i narav. To se najbolje vidi na našim studentima. Svi su jadni nervozni a niko se ne buni na upravu Univerziteta, Vladu i tako te anonimuse. A jadni studenti jedva za kafe imaju. Od nje su i smušeni. Godine 1968. u cijelom svijetu održani su protesti protiv svega i svačega. Sve što ljudima nije odgovaralo, žalili su se na to. Studenti prvi. I zaokrenuli su svijet za 360 stepeni. Pričam tako, prije neki dan, sa jednim učesnikom tih skupova. Rekao je zanimljivu stvar. Tad studenti nisu pili kafu. Bar ne u ovolikim količinama. A pušili su nešto drugo. Mota se slično Drini. I sad razmišljam. Da li da počnemo pušiti travu ili da prestanemo piti kafu. Ali, ne lezi vraže. Trava skupa. Za kafu se možemo snaći. Još da ima kvalitetne kafe, možda bismo je manje pili. Možda bi napravili i koji protest. Joj, da nam je 68-a opet, da pijemo dobru kafu, imamo dobre studente. I još bolje proteste. Možda i da imamo kakvu korisnu Vladu. Ionako ih imamo previše. Da je makar jedna korisna, pa da smanji cijene domaće kafe, pa da ustanemo protiv četnika, lijenčina i inih drugih smetala, pa gdje bi nam kraj bio? Ovako, nigdje nismo dospjeli. A ja odoh popiti kafu. |
No comments:
Post a Comment